U našem malom, ali živopisnom Zvorniku, nalazi se porodilište JZU Bolnice Zvornik koje je kroz godine postalo sinonim za sigurnost i toplinu. U našem porodilištu, dvije izuzetne žene, Đuka i Stojanka, rade zajedno već 40 godina, najdivniji posao – babice.
Njihova priča je inspiracija mnogima, a njihovo prijateljstvo i profesionalizam su ostavili neizbrisiv trag na sve koji su čuli o njihovom višedecenijskom zajedničkom radu.
Đuka Tokanović i Stojanka Matić su se upoznale na poslu, davne 1984. godine.Od samog početka njihovog rada, bilo je jasno da su dobar tim, jer je njihov pristup radu bio ispunjen ljubavlju i posvećenošću prema poslu.
Tokom godina, prošle su kroz mnoge izazove i radosti. Bile su svjedoci promjena u medicinskoj tehnologiji, novih metoda rada i brojnih reformi u zdravstvenom sistemu. Ipak, uvijek su bile ujedinjene u svom cilju da pružaju najbolju moguću njegu pacijentima. Njihov način rada zasnovan je na strpljenju, empatiji i stručnosti, što ih je učinilo omiljenim babicama među kolegama i pacijentima.
Tokom njihovog rada mijenjali su se direktori ustanove, ljekari koji rade, kao i kolege, ali Đuka i Stojanka ostajale su na svom radnom mjestu, stručno pružajući pomoć našim pacijentkinjama i njihovim novorođenčadima.
Mnogim ženama iz grada i regije upravo su one bile u porodilištu kada su dolazile na svijet ili kada su se porađale, a bilo je i slučajeva da su porađale majku, a dvadeset i kusur godina kasnije i kćerku.
Njihova rutina u porodilištu bila je ispunjena trenucima radosti, smijeha, ali i izazovima i odgovornošću koje donosi ovaj plemeniti posao. Sa velikom pažnjom i ljubavlju, pomogle su da na hiljade beba dođe na svijet tokom proteklih 40 godina, podržavajući majke i pružajući im potrebnu utjehu i sigurnost.
Stojanka je poznata po svojoj smirenosti, nježnom pristupu i blagosti, dok je Đuka odlučna, energična i uvijek spremna na šalu, što donosi olakšanje i najnervoznijim trudnicama.
Njihov rad je prepoznat i cijenjen, kako među kolegama, tako i među generacijama roditelja i beba koje su prošle kroz njihove ruke.
Prijateljstvo Đuke i Stojanke se nije završavalo kada su se smene okončavale, često su provodile slobodno vrijeme zajedno, što je dodatno učvršćivalo njihov odnos.
Đuka i Stojanka su primjer kako zajednički rad, zasnovan na poštovanju i prijateljstvu, može da stvori snažne veze i ostavi trajni uticaj na zajednicu. Njihova priča inspiriše i pokazuje da je moguće izgraditi uspješnu karijeru i život ispunjen vrijednim prijateljstvom.